skip to Main Content
Radno vrijeme : Ponedjeljak-Petak 07:00-17:00 +387 61 566 077 ppuikre@gmail.com
Dvadeset lekcija lijepog ponašanja koje bi sva djeca trebala usvojiti do 9. godine

Svako želi odgojiti dijete koje je pristojno, ljubazno, empatično i kulturno. Lijepo ponašanje ili bonton alat je za uspješnu socijalizaciju, za buduće održavanje kvalitetnih, toplih i iskrenih odnosa sa svima, za lakše postizanje ciljeva i izgradnju vlastitog samopouzdanja.

Od davnina odrasli uče djecu kako se ponašati u određenoj kulturi, okruženju i situacijama, kako bi im olakšali funkcioniranje u svijetu koji od nas traži da se jedni prema drugima ophodimo na određeni način. To učenje započinje od dolaska bebe na svijet. Još i prije nego što progovore i mogu razumjeti i svjesno obrađivati informacije, djeca uče iz primjera odraslih. Na primjer, ako mama svojoj bebi od prvog dana govori “Hvala ti ljubavi” kad joj bebica doda igračku, daje pusicu ili zagrljaj, beba će kad progovori također govoriti “Hvala” i korištenje te čarobne riječi bit će joj potpuno normalno i prirodno.

Nakon perioda učenja po modelu i imitiranja roditelja, nešto intenzivnije i konkretnije učenje bontona počinje od djetetove druge godine (kada počinje verbalno komunicirati), a potom traje cijeli život. Postoji određeni broj lekcija iz lijepog ponašanja koje bi svako dijete trebalo usvojiti do 9. godine. Idealno razdoblje za učenje bontona je između 2. i 6. godine kada djeca općenito najviše upijaju i kada se stvaraju odgojne osnove za sva ponašanja u kasnijoj dobi.

  1. MOLIM TE

Kada nešto trebaju ili žele, čarobna riječ kojom to mogu dobiti svakako je “Molim te” ili “Molim vas”. Ovo je jedna od najlakših lekcija za naučiti, jer djeca kad nešto žele, izgovorit će sve što treba da to i dobiju.

  1. HVALA

Kada im neko nešto pokloni, daje, djeca bi trebala znati reći “Hvala”. U početku, to će biti više manje vezano uz materijalne stvari, a kasnije zahvalu proširite i na emocionalna davanja i pomaganje. Primjerice, “hvala ti što si mi pomogao”, “hvala ti što si me saslušao” i slično.

  1. IZVINI

Ova čarobna riječ reflektira našu empatiju, odnosno suosjećanje za osobu koju smo povrijedili. Često i odrasli imaju problema s izgovaranjem ove riječi, jer smatraju da moraju odustati od svog ponosa i stajališta, te da”oprosti” znači svojevrsni gubitak za njih.

Istina je suprotna. “izvini” ne znači kapitulaciju, priznanje krivnje i gubitak borbe, već otvara vrata za pomirenje, harmoniju i ljubav.

  1. IZVOLI

Izgovaranjem ove četvrte čarobne riječi dijete pokazuje poštovanje prema bližnjem. Davanjem nečeg materijalnog uz riječ “izvoli”, ujedno otvara i svoje srce prema osobi koju daruje.

  1. NE PREKIDAJ RAZGOVORE

Djeca su nestrpljiva, uzbuđena i nestašna, pa često od najranije dobi prekidaju odrasle u razgovoru kako bi zbog nečega na sebe svrnuli pažnju. Ne samo da je prekidanje drugih u komunikaciji nepristojno, već bi ova loša navika djetetu mogla stvarati probleme u odrasloj dobi, posebno u poslovnom okruženju i profesionalnom razvoju. Ako baš mora prekinuti neku komunikaciju, neka to učini uz “Izvinite što prekidam, ali trebao bih…”.

  1. PITAJ ZA DOZVOLU

Djeca, mladi i odrasli svakodnevno se nalaze u situacijama kada nešto žele napraviti, ali nisu sigurni smiju li, žele li to doista i kakve će to imati posljedice. Stoga je važno dijete naučiti da pita za dozvolu. Kad su mali to će biti upiti kao što su “Smijem ići kod druga u dvorište na igranje?” (umjesto da samo odu bez pitanja).

  1. NE KRITIKUJ JAVNO, NE OGOVARAJ, NE POKAZUJ S PRSTOM

Naravno, dogodit će se da će dijete u šoping centru prstom pokazati na gospođu i glasno pitati “Zašto je ova teta tako debela?” ili “Pogledaj ovaj čovjek nema ruku”. Mala djeca to ne rade namjerno ili zato što su bezobrazna, već više iz znatiželje i čuđenja. Ali ovakve situacije dobre su prilike da ih naučite kako nije lijepo negativno komentirati, kritikovati, ogovarati druge ljude. Fizički izgled jednostavno ne komentarišemo, osim ako ne želimo dati kompliment.

  1. A KAKO STE VI?

Odrasli često djecu pitaju “Kako si ti meni?”, posebno ako ih dugo nisu vidjeli. Nakon što odgovore, djeca niže osnovno školske dobi trebala bi i sama znati postaviti to pitanje, ali ne nužno samo kao poštapalicu. Učite djecu da se istinski zanimaju kako se drugi osjećaju i šta rade. Na taj način uče empatiju, poznaju bolje tu osobu i spontano se s njom lakše mogu zbližiti.

  1. PRISTOJNO POZDRAVLJANJE

Naučite dijete pristojno pozdravljati, ne samo starije s kojima dolaze u kontakt, već i svoje vršnjake.

  1. POKUCAJ NA VRATA

Još jedna dobra i praktična lekcija za cijeli život je poštivanje tuđe privatnosti i ulaženje u nečiji intimni ili radni prostor. Vrlo ju je jednostavno naučiti, a glasi: Kad su vrata zatvorena, neko ih je zatvorio s razlogom, jer želi imati svoj mir. Prije nego što uđeš, svakako pokucaj i time najavi svoj dolazak. Važno je da tu intimu i potrebu za povlačenjem roditelji poštuju i kod djece. Pa kad se vaš mališan zavori u svoju sobu, prije nego što dođete vidjeti šta radi i da li je dobro, svakako pokucajte i pitajte “Smijem li ući?”.

  1. TELEFONIRANJE

Djeca već od najranije dobi koriste mobitele kao da su s njima rođeni. Svaki telefonski poziv neka bude prilika za još jednu lekciju u kojoj ćete dijete naučiti da uvijek prvo pozdravi onog koga je nazvao, zatim da se predstavi, pa zatraži razgovor s osobom koju treba. “

12.UPOZNAVANJE S NOVIM OSOBAMA

Ovo je vrlo važna vještina za zdravu socijalizaciju. Od prvih odlazaka na igralište ili u igraonice, naučite dijete pružiti ručicu i predstaviti se. Kada ga upoznajete s novim prijateljem, bez obzira koliko bili maleni, mogu dati ručicu i reći “Ja sam Amir, Kako se ti zoveš? Idemo se igrati?”. Dijete će naučiti bonton, ali i razbiti strah pred upoznavanjem nove djece, te će naučiti kako nekog uključiti u igru ili kako se samo pridružiti nekoj skupini djece koju ne poznaje baš dobro.

  1. PONAŠANJE NA PREDSTAVI

Vodite dijete na predstave, u kino i upoznajte ga sa situacijama koje zahtijevaju tišinu, praćenje i pozornost. To su idealna okruženja za učenje strpljenja i pristojnog ponašanja na kulturnim manifestacijama i javnim okupljanjima i događanjima.

  1. KADA ZAPOSLITI RUČICE, A KADA NE

Djeca se jako vole igrati svojim ručicama, odnosno dlanom i prstićima. Istraživanje svijeta kad tad ih dovede do njihovog nosića iz kojeg će dječje i nevino kopati “stanare” u javnosti. Naučite dijete da kod čišćenja nosića koristi maramicu, a kod kašljanja, kihanja i zijevanja stave ručicu preko usta. Ako je potrebno, ispričajte im priču o zločestim bakterijicama koje žive u ustima i kihanjem/kašljanjem mogu skočiti i napasti drugu djecu.

  1. POMAGANJE DRUGIMA

Ako i kada mogu, djeca bi uvijek trebala ponuditi pomoć. Ona to spontano i rade kada žele mami pomoći čistiti, kuhati i slično. I to dok su još vrlo, vrlo mali. U tim situacijama treba im dozvoliti da nam pomognu, čak i ako nam ponekad više odmažu. Najgore što možemo reći je “Idi ti radije u svoju sobu, jer samo mi smetaš”. Djeca se rađaju s potrebom da pomažu, a na roditeljima je da tu potrebu njeguju i kasnije usmjere i na druge ljude.

  1. PONAŠANJE ZA STOLOM

Ovo je najteža lekcija za naučiti jer djeca kad su mala, ne mogu mirno sjediti, ponekad bljuckaju hranu jer im nije fina, ponekad se s njome igraju, jedu otvorenih usta, bacaju pribor na pod, glasna su, stavljaju laktove i nožice na sto… Ponašanje za stolom uči i više godina te u skladu s djetetovom zrelošću, razvojem motorike i drugim psihoemocionalnim stanjima..

  1. HIGIJENA I UREDNOST

Iako možda imaju više veze sa zdravljem, biti počešljan, opranih zubića, čistih ručica i u čistoj odjeći, također je odraz poštovanja prema okolini i drugoj djeci s kojima vaše dijete dolazi u fizički kontakt. Osim brige o samome sebi i higijene, dijete mora znati samo pospremiti svoju sobu i brinuti se da njegove stvari budu na svome mjestu. Osjećaj čistoće i reda itekako pozitivno djeluje na ponašanje djeteta.

  1. PONAŠANJE U SAOBRAČAJU

Biti oprezan u saobraćaju najviše ima veze sa sigurnošću i dobrobiti djeteta, ali saobraćajna kultura sastavni je dio bontona. Djeca moraju imati poštovanja prema svim sudionicima u saobraćaju. Do 9. godine dijete bi trebalo znati osnove ponašanja u saobraćaju: uvijek prelaziti cestu preko zebre, gledati lijevo i desno, ne trčati između auta, ne trčati na cestu i drugo.

  1. PONAŠANJE PREMA OKOLINI

Vrlo važno mjerilo lijepog ponašanja je ponašanje prema prirodi, životinjama i okolini. Osnovno pravilo je: ne bacaj smeće nigdje drugdje osim u kantu za smeće. Nakon toga, slijede i specifične lekcije: kako odvajati otpad, kako pomagati životinjama, kako se ponašati u šumi, kako štedjeti energiju i slično.

  1. RUGANJE I ZADIRKIVANJE

Znat ćete da imate predivno dijete kada u njemu vidite mladu osobu koja nema potrebu vlastite slabosti prikrivati okrutnostima prema drugima. Znat ćete da ste uspjeli kao roditelj kada vidite da vaše dijete prihvaća drugačije od sebe, da ih ne prosuđuje i ne osuđuje, da nema potrebe drugima govoriti ružne riječi, zadirkivati ih, omalovažavati ili im se rugati. Kad bi sva djeca odrasla u takve ljude, svijet bi za sve nas bio puno ljepše, pozitivnije i sigurnije mjesto.

Lejla Buljina, pedagog

Back To Top
×Close search
Search