Kada se u kasnijim godinama prisjetimo svoga djetinjstva, najviše ga pamtimo kao sretno provedeno vrijeme u igri s posebnim ljudima kojih se najradije sjećamo. Dječji mozak se razvija i oblikuje kako dijete raste. Bebin mozak se sastoji od stotina milijardi moždanih stanica koje se međusobno povezuju i dolaze u interakciju. Što više veza moždane stanice međusobno ostvare, to je bolje za vaše dijete, jer ono postaje pametnije, maštovitije, kreativnije. Formiranje veza među stanicama potiče okolina u kojoj se dijete nalazi. Stoga, igra je jedan od važnijih faktora koji potpomaže rastu i razvoju mozga. Kako su se vremena mijenjala, mijenjalo se i interesovanje djece u igrama i načinu igranja. Djeca su nekada provodila slobodno vrijeme na igralištima sa svojim vršnjacima stvarajući sama igračke koje su im potrebne za igranje, pa su fizičke aktivnosti djece bile mnogo zastupljenije u igrama.
Danas je sve manje djece na igralištima, a kako je većini djece danas sve dostupno, a roditelji im to i obezbjeđuju, djeca nemaju potrebu da sama nešto stvaraju, čime bi podstakla svoju maštu. Zbog toga je znatno smanjena njihova kreativnost, a svoje stvaralaštvo ispoljavaju kroz informacione tehnologije. Igra je kamen temeljac u svim svakodnevnim aktivnostima djece. Ona je osnovna ljudska aktivnost u djetinjstvu i odlična zabava tijekom cijelog života. Kroz igru se razvijamo i fizički i emocionalno. Istovremeno održavamo inteligenciju i budemo refleksi. Osim toga, kroz igru se djeca zabavljaju i uživaju u društvu svojih vršnjaka.
Zabava i učenje kroz igru najvažnije je od svih vještina. Osim što igra predstavlja veliku zabavu u djetinjstvu, ona je također i primarni način na koji djeca uče o sebi, drugima i svijetu oko sebe.
Kroz igru djeca razvijaju fizičke, mentalne, društvene, socijalne, kognitivne, emocionalne i kreativne vještine koje su im potrebne za život. Prvenstveno, dijete se kroz igru upoznaje sa okolinom, ali i samim sobom te svojom ulogom u društvu što mu razvija samopouzdanje, ali i osjećaje prema porodici i prijateljima. Isto tako, igrom ono otkriva i upoznaje svijet oko sebe što pridonosi razvoju mašte, ali i komunikacije. Drugim riječima, kroz zabavu dijete lakše uči, a pjevanje pjesmica i čitanje slikovnica obogaćuje djetetov vokabular koji će mu pomoći u stvaranju socijalnih veza. Socijalizacijom kroz igru s drugim vršnjacima, dijete gubi separacijski strah, odnosno strah od roditeljskog odvajanja, a to mu naročito pomaže u povećanju samopouzdanja, tj. da samo može napraviti neke stvari bez roditelja.
Dijete od rođenja istražuje svijet i otkriva svoje mogućnosti. Djetinjstvo bez igre i druženja s prijateljima je nezamislivo. Predškolsko dijete većinu vremena provodi u igri, a razvoj, učenje i rad bit će uspješniji ukoliko se odvijaju kroz igru ili sadrže elemente igre. Nije dovoljno da dijete samo promatra i sluša, već i da samo otkriva i istražuje – dodirne, rastavi, sastavi, pomiriši i isproba jer time zadovoljava svoju znatiželju, ali i doživljajima potiče razmišljanje i zaključivanje što je temelj intelektualnog razvitka.
Roditelji moraju pustiti dijete da se kreće, trči, skače, a najbolje je da dijete skače po lišću, travi, pijesku, plitkoj vodi. Posao je roditelja – napraviti granicu jer oni znaju što je dobro. Moramo preuzeti tu odgovornost jer razvoj djeteta ovisi o nama. Naša djeca su 30 posto slabija nego što smo bili u njihovim godinama, imaju manje mišića jer se manje kreću. Skokom aktiviraju se svi mišići, mijenja se težište tijela, dijete se kreće s lijeva na desno, a svi ti mišići su pod nadzorom mozga i čine nove živčane sinapse važne za razvoj inteligencije. Svaka motorička aktivnost za dijete je važna, čak i žvakanje hrane.
Zna se da isti hormoni, dopamin i endorfin potiču pamćenje. Za djetinjstvo se može reći da je ono jednako dopamin. Stoga djeca razne događaje iz djetinjstva preplavljene uzbuđenjem, dobrim raspoloženjem odnosno dopaminom pamte za čitav život. Putem moderne tehnologije također se potiče uzbuđenje i baš zato je vrlo jednostavno da se djeca „navuku“ na tehnologiju, igrice. Posežu za tehnološkim napravama, video igrama, počinju lagati roditelje, zatvarati se u sobu ili wc da bi igrali i slično. Pretjerano korištenje video igrica potiče i tzv. hiperpažnju. Dječji mozak je tada pretjerano „bombardiran“ sadržajima i impulsima u raznim sferama što vodi u različite teškoće i poremećaja ponašanja. Djeca se ne mogu smiriti , mozak kao da „treperi“ od hiperpažnje i pokušaja da se usmjeri na brojne podražaje. Zato ukupno, u zapadnom svijetu, raste broj djece sa različitim smetnjam. Prema podacima svako drugo dijete ima razvojne smetnje, zatim 55% djece ima govorne teškoće, djeca sveukupno imaju oskudan siromašniji rječnik, svaka nova generacija ima sve lošije razvijenu grafomotoriku i slično. Roditelji trebaju nadzirati i kontrolirati korištenje tehnoloških naprava od strane djece pa tako i video igara.
Iako dolaskom proljeća, koje po pravilu nagovještava lijepo vrijeme, sate i sate provedene napolju u igri i druženju, poderana koljena i prljave ruke, dešava se nešto drugačije. Skoro preko noći smo se našli u situaciji koja od svih nas zahtjeva baš ono suprotno: što manje druženja, što manje boravka van kuće. I što čistije, odnosno dezinfikovane ruke. Mnogi roditelji tragaju za aktivnostima kojima bi djetetu za vrijeme ovog mirovanja, mogli kvalitetno da ispune vreme i u dječiji dan unesu malo dinamike. Roditelji nikako ne bi smjeli zanemarivati djetetovu igru te bi svome mališanu svakodnevno trebali omogućavati dio dana posvećenom igri. Korištenje odgovarajućih interaktivnih igračaka, slikovnica i ostalog sadržaja namijenjenog igri će pospješiti djetetov razvoj. U ovome vremenu u kojem smo se našli drago nam je da svi zajedno učestvujemo u aktivnostima naše djece putem viber grupe roditelja i na taj način upotpunjujemo vaše svakodneve aktivnosti sa djecom.
Lejla Buljina, pedagog
