U vrijeme kada se posvuda oko nas govori o koronavirusu, ne smijemo zaboraviti na naše najmlađe. Radi toga, nemojmo čekati da nam dijete dođe s pitanjima – sami ga potaknimo na razgovor.

Izbjegavanje razgovora s djetetom ‘kako ih ne bismo opterećivali’ može biti puno štetnije od toga da ne ignorišemo situaciju, makar nam ona bila nelagodna. Poticanje razgovora s djetetom roditelju je prilika da ispravi moguće krive informacije koje dijete ima, ali i da mu pokaže kako ono može računati na njega i pitati ga sve o onome što ga brine.

Roditelji trebaju potaknuti dijete da otvoreno govori o svojim mislima i strahovima. Sjedite, ostavite sve što radite i pričajte o tome što se događa. Djeca roditelje vide kao svoje zaštitnike i moraju znati da se to neće promijeniti, čak ni za vrijeme globalne zdravstvene krize. Tu sam, štitit ću te i volim te – poruke su koje svako dijete treba.

Roditelji bi trebali  razgovarati s djecom o koronavirusu vodeći računa o njihovoj dobi i stepenu razvoja, upotrebljavajući samo riječi koje dijete već razumije.

Djeca mlađa od 6 godina ne trebaju puno detalja poput imena virusa ili informacije o globalnoj prijetnji bolesti, jer su premala da bi to i razumjela. Neka objašnjenja roditelja budu što kraća i jasnija.

S djetetom predškolske dobi treba razgovarati prvenstveno o higijeni i zdravim navikama. Oni ovo vjerojatno čuju svake godine kada je sezona gripe i ne bi ih trebalo posebno uznemiriti.

Vaše dijete možda već svakodnevno viđa pojedince koji nose maske na licu, te Vas pita o tome, možete reći: „Smatra da je to najbolji način da ostane zdrav. Zbog toga mi pazimo da često peremo ruke.“

Vrijeme između večere i odlaska na spavanje jest trenutak koji mnogi roditelji vole iskoristiti za razgovor sa svojom djecom o svemu što su taj dan doživjela. Pričajte s djecom u nekom takvom trenutku, kada i jedno i drugo imate dovoljno vremena, kada vas ništa ne ometa i kada dijete ima vašu punu pažnju.

Ideja o epidemiji i kod odraslih i kod djece,  može izazvati osjećaj tjeskobe i straha.Važno je da u razgovoru s djecom pokažemo da prepoznajemo i njihovu zabrinutost tako da, umjesto da kažemo ‘ne trebaš se brinuti’ potaknemo dijete da izrazi i prepozna što osjeća.

Preporuke za roditelje djece predškolske dobi:

– Djeci predškolske dobi na konkretan način pokazati zašto je važno držati se higijenskih preporuka. Primjerice staviti u prskalicu za vodu boju kako bi se pokazalo koliko daleko kapljice mogu ići, ruke posuti šljokicama i prvo probati oprati vodom, a zatim sapunom i vodom 20 sekundi pa će djeca vidjeti razliku;

– Sjetite se pjesmice koju dijete može pjevati kako bi mjerilo vrijeme za pranje ruku;

– Recite djeci da ste zabrinuti, ali isto tako i da upravo zbog toga radite sve što možete kako bi zaštitili sebe, njih i bližnje. Ponovite im šta sve činite (higijena, smanjeni socijalni kontakti, izbjegavanje javnih zatvorenih prostora);

– Razgovarajte s njima o tome na koji način se možemo umiriti kada smo zabrinuti – uživati u nekoj omiljenoj aktivnosti, igrati se, razgovarati s prijateljima, gledati ili slušati nešto opuštajuće i smiješno, zezati se i smijati, čitati, vježbati…;

– Razgovor je najbolje započeti provjeravajući najprije šta dijete već zna i s kakvim informacijama se već susrelo. Ispravite netačne informacije koje djeca imaju.

– U ovakvim situacijama širenje dezinformacija je jako izraženo i sve te dezinformacije nađu svoj put do djece. Prilikom davanja informacija važno je voditi računa o djetetovoj dobi, emocionalnoj i kognitivnoj zrelosti, ali i djetetovim osobitostima i dosadašnjim iskustvima. Najbolje je dati odgovor koji je činjeničan i kratak, a djetetu pružiti priliku da pita dalje. Predugački odgovori zbunjuju (pogotovo malu djecu)  Npr. možete reći nešto poput: „virus je sitno, sitno biće od kojeg se možemo razboljeti“, „zove se COVID 19“, „od njega kašlješ i imaš temperaturu“

– Mlađoj djeci osigurajte dovoljno vremena i prostora za spontanu i nestrukturiranu igru, a starijoj kontakte s vršnjacima putem društvenih mreža. Ovo je krizna i neuobičajena situacija i u redu je uvesti neka nova pravila ili prilagoditi već postojeća kako bi lakše prošli kroz ovu situaciju.

– Potaknite djecu da kontaktiraju s vršnjacima na one načine koji su prikladni situaciji:  Možete dati djetetu i neku svesku u koju će bilježiti i crtati sve ono što bi željeli podijeliti i raditi s prijateljima, a sada ne mogu;

– S predškolskom djecom  se radi drugačije, jer često su uplašeni kad vide da nešto nije u redu. Događa se i da potiskuju strah. Instinktivno, vjeruju roditeljima, ali osjete zabrinutost i eventualni strah kod svojih roditelja. Upravo zbog toga mora im se objasniti situacija, ali da ne treba toliko brinuti, ako se svi pridržavaju pravila

Kinezi koriste dvije riječi za riječ kriza: wei = rizik, opasnost i ji = prilika, mogućnost. Upravo to možda najslikovitije objašnjava zašto ćete od psihologa često čuti rečenicu: „Kriza je i šansa.“, šansa da iz nje izađemo bolji i osnaženiji nego što smo bili. Kao ljudi solidarniji, kao porodica povezaniji, kao djeca sigurniji u sebe i s nekim novim vještinama za nošenje s nedaćama i teškim trenucima u životu.

Lejla Buljina, pedagog