Polazak u vrtić unosi veliku promjenu u djetetov život. Iz sigurne i poznate okoline dijete dolazi u novu i nepoznatu, a brigu o njemu preuzimaju osobe koje mu nisu bliske. I dok će ih s jedne strane novina privlačiti, biti zanimljiva i pozivati ih na istraživanje, istovremeno će donositi i određenu nelagodu, oprez, možda strah ili odbijanje. Djetetu je teško razumjeti zbog čega dolazi do promjene i zbog čega se mora odvojiti od njemu bliskih i važnih. Djetetu je potrebno vrijeme kako bi se prilagodilo na boravak u vrtiću, upoznalo nove ljude i okolinu te steklo sigurnosti i povjerenje u nju.

Potrebno mu je određeno vrijeme kako bi se priviknulo na odvojenost od roditelja, upoznalo drugu djecu i priviknulo se na boravak u grupi, te prihvatilo novu rutinu i ritam života.
Vrijeme prilagodbe specifično je za svako dijete. Ono ovisi o djetetovoj dobi, njegovu temperamentu te iskustvima koje je imalo do tada: je li se do sada odvajalo, je li imalo kontakt s većim brojem djece, je li bilo bolesno ili imalo druga stresna iskustva u životu?

Djetetova će prilagodba ovisiti i o nama roditeljima, odnosno o stavovima koje imamo prema djetetovu polasku u vrtić te o odnosu koji imamo s djecom. Manjem broju djece trebat će malo duže razdoblje za prilagodbu, otprilike jedan mjesec, ali i ona će se uspješno prilagoditi novonastaloj situaciji

Koje su moguće djetetove reakcije prilikom polaska u vrtić?

U razdoblju privikavanja na boravak u vrtiću pojedina djeca neće pokazivati nikakve reakcije na promjenu sredine i novu okolinu, a druga će možda svoju nelagodu izražavati vrlo burnim reakcijama i izraženim problemima na fiziološkom (npr. problemi s hranom ili spavanjem) ili emocionalnom planu (npr. plakanje, frustracija, ljutnja, agresivnost). Određena razina nelagode smatra se normalnom i očekivanom za djetetovu dob i situaciju u kojoj se dijete našlo.

Djeca u dobi od jedne godine najčešće će na odvajanje i novu okolinu reagirati neutješnim plačem, odbijanjem kontakta, bit će povučena ili se neće odvajati od svoje dude, dekice ili igračke. Možda će imati problema s hranom ili poteškoća sa spavanjem. Neka djeca reagirat će regresivnim ponašanjem, odnosno vratit će se na ponašanja koja su već ”prerasla”. Tako će na primjer dijete češće puzati – iako već zna hodati.

Djeca u dobi od godinu i po do dvije, pored plakanja i odbijanja komunikacije, često će izražavati ljutnju i burno reagovati prilikom rastanka s roditeljima.
Djeca u dobi od tri do pet godina možda neće toliko pokazivati svoje emocije, poslušno će doći u vrtić, ali se neće uključivati u aktivnosti, komunicirati s odgajateljima i/ili djecom niti se igrati s njima. Možda će veći dio dana provesti šuteći, u nekom kutku sobe, držeći se neke svoje igračke ili nekog drugog predmeta, pitajući stalno kada će doći mama.
Neka djeca te dobi mogu burno reagovati u odnosu s drugom djecom, odgajateljima ili roditeljima; mogu udarati drugu djecu, glasno plakati, protestovati ili se grčevito držati roditelja. Kod neke će se djece reakcije pojaviti odmah, a kod neke tek kasnije.

Kako pripremiti dijete za polazak u vrtić?

Vrlo je važno da imate pozitivan stav prema vrtiću. To se ne odnosi samo na ono što govorite, nego da to doista i mislite. Također, dobro je pričati mu o vrtiću kao lijepom i veselom mjestu gdje ima puno igračaka i gdje se djeca zabavljaju.

Prije nego što dijete treba krenuti u vrtić, dobro ga je pripremiti.

Djetetu će se svidjeti  ako se pred njim budete hvalili svojim prijateljima kako je ono krenulo u vrtić i ako to prikažete kao nešto važno, lijepo i uzbudljivo.

Važno je održati obećanja koja dajete djetetu, odnosno ne treba ga „potkupljivati“ lažnim obećanjima. Ako ste mu rekli da ćete poslije vrtića ići na sladoled – onda ga doista odvedite na sladoled. Tako će ono naučiti da ga nećete iznevjeriti i imat će povjerenja da ćete se vratiti po njega u vrtić.

Također, djetetu treba reći kakav je dnevni raspored i šta ga očekuje u vrtiću, nakon čega će roditelj doći po njega. Redovni dolazak u vrtić stvorit će naviku i rutinu, što svakako olakšava prilagodbu, stoga je poželjno što manje izostajati iz vrtića osim ako je dijete bolesno.

Sami rastanci i odvajanje djeteta i roditelja trebaju biti kratki, mirni i odvažni. Najbolje bi bilo da ste smireni i da ne pokazujete svoju zabrinutost. Naime, djeca imaju izuzetnu sposobnost prepoznavanja i osjećanja roditeljevih emocija jer one im pomažu u tumačenju situacije.

Ako dijete osjeti roditeljevu nesigurnost i strah – i sami će se tako osjećati. Djeca se u novim situacijama ne znaju ponašati pa opažaju i oponašaju svoje roditelje. Stoga je važno biti siguran u svoju odluku da dijete pohađa vrtić te da o vrtiću i odgajateljicama imate pozitivan stav.

Nije poželjno da se rastanak s djetetom odgađa u nedogled, kao ni dugo smirivanje djeteta ili ponovno vraćanje, jer to će samo produljiti i djetetov plač. Osim toga, dijete će ubuduće plakati duže očekujući da ćete se vratiti. Isto tako, ne preporučuje se ni potajno iskradanje iz vrtića dok dijete ne gleda jer će to samo narušiti djetetovo povjerenje pa vam neće vjerovati ni kad mu budete rekli da ćete se vratiti.

Negativni komentari o vrtiću su također nepoželjni, a ono što posebno treba izbjegavati je plašenje i prijetnja vrtićem (npr. ako ne pojedeš sve, odvest ću te u vrtić). Po povratku iz vrtića, dobro je više vremena provoditi s djetetom, šetati, igrati se, pričati priče, pružati nježnost te pokazati interes za njegove doživljaje iz vrtića.

Vrlo je važno razumjeti da je faza prilagodbe za dijete zapravo faza otkrivanja jednog novog svijeta. Nije neobično da se djeca, kao i većina ljudi, boje nepoznatog, stoga mu trebaju roditelji da im budu oslonac. Pobrinite se da dijete uvijek ima na umu da ga volite najviše na svijetu i da na vas može računati.

Svoje dijete možete početi pripremati za vrtić nekoliko sedmica prije polaska. Svaki razgovor i pripremu prilagodite djetetovoj osobnosti i dobi.

1. Pokažite djetetu da ste ponosni što je dovoljno veliko da može ići u vrtić i boraviti u njemu bez vas.
2. Prikažite djetetu vrtić na pozitivan način. Pričajte mu o vrtiću kao zanimljivom i zabavnom mjestu gdje će se igrati, upoznati nove prijatelje. Pričajte mu o raznim aktivnostima u koje će biti uključeno. Pričajte pozitivno i optimistično, ali realno! Čitajte knjige o djeci koja pohađaju vrtić, razgovarajte o braći i sestrama, vršnjacima, koji već pohađaju vrtić.
3. Dovedite dijete u vrtić i prije nego što počne s adaptacijom, pokažite mu kako vrtić (ili dvorište) izgleda. Neka vidi kako se djeca u njemu igraju.
4. Učite dijete samostalnosti u hranjenju, odijevanju, održavanju higijene i dajte mu mogućnost izbora. Učite dijete da bira između dvije igračke kojom će se igrati ili između dvije majice koju će obući

Tri glavna savjeta: Kako pomoći djetetu pobijediti stidljivost?

1. Učite dijete da sarađuje, posprema i dijeli. Smijenjujte se u nekoj igri čekajući da na vas dođe red (npr. u slaganju kockica ili slagalica). Zajednički obavljajte neke poslove.
2. Ako nemate čvrstu strukturu i porodični raspored, počnite pomalo uvoditi organizaciju u djetetov život: odredite vrijeme kada se jede, kada se čita priča, kada se igra, kada se spava.
3. Omogućite djetetu susrete s drugom djecom. Uključite ga u igru i druženje s vršnjacima, organizujte druženje s njima.

Lejla Buljina, pedagog